Zoran Majstorović Quartet – Ljeto na Zrinskom
Produkcija: Tvornica lutaka
Režija: Petra Radin
Scenografija: Branko Lepen
Glazba: Saša Miočić
Glume: Lara Škrinjar, Josip Brakus i Matija Šakoronja
Trajanje: 50 minuta
O predstavi: Predstava se bavi temom posljedica vršnjačkog nasilja
Koja se poruka krije u predstavi Oprosti? Kazalište Tvornica lutaka obrađuje temu vršnjačkog nasilja kroz prizmu onog što se događa prije i poslije tragičnog trenutka uzrokovanog opetovanim bulingom. Postavlja se pitanje jesmo li nasilje mogli spriječiti u startu? Zašto osoba koja vrši nasilje zapravo to radi? Često tražimo razloge u nesređenim obiteljima, napuštenosti ili nedostatku ljubavi, ali postoji i ona grupa djece koja imaju idealne materijalne uvjete u obitelji i svejedno to rade.
Je li nasilje postalo oblik komunikacije prihvatljiv današnjici, ili je to preventivna obrana zlostavljača da ne bi postao žrtvom?
Sve su to pitanja kojima se bavi ova predstava.
Ono na što je dan naglasak jesu posljedice koje trpe nasilnici, žrtve, njihove obitelji i prijatelji. U predstavi se ne prikazuju oblici nasilja, jer se ne želi dati djeci ideje za provedbu nasilja. Priča Tvornice lutaka je jednostavna, ona pokazuje nesretan slučaj kao posljedicu nasilničke pošalice te tragičan rezultat i psihički proces koji se odvija u glavama sudionika. Dolazi do negiranja,osjećaja krivnje, patnje i na kraju oprosta sebi i drugima – kao oslobođenja. Želja je djeci dati uvid u istinu kako i najmanje nasilje u obliku davanja nadimaka, ruganja ili cyber nasilja može imati jako ozbiljne posljedice, ali ne samo za žrtvu, nego i za nasilnika, koji neizbježno na kraju postaje upravo žrtva. Žrtva ignoriranja sustava i ustanova koje su zajednički mogle spriječiti ovaj začarani krug.
Lara, Josip i Matija namjerno su stvarna imena glumaca, jer je poruka djeci da je ovo priča sviju nas. Tri tinejdžera iz dosade i u nedostatku zanimljivih sadržaja smišljaju plan kako dočekati djevojčicu Rozu nakon škole i snimiti njezin nespretan pad koji su isplanirali. Ništa to nije novo za njih, što oslikava i jednu vrstu rezigniranosti i apatije kod djece, uvijek isto, uvijek iste žrtve, bez previše mašte. Plan je krenuo po zlu kad je djevojčica Roza nespretno pala i završila u blonici. Klupko se lagano odmotava ispitivanjima u školi, dolaskom policije, strahovima, zataškavanjima, brisanjima poruka, međusobnim optuživanjima te na kraju emotivnim „puknućem“ nasilnika kada im žrtva oprosti.
Vrlo emotivna priča o jednoj generaciji koja vapi za sadržajem koji će im dati kvalitetniji život od neprestanog „scrollanja“ po mrežama, u potrazi za stalnim tragičnim vijestima i istant uspjesima koji ne donose zadovoljstvo. Eto kako priča ide dalje….
Sufinancirano sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Dvorana „Domoljub“
17. listopada 2024. (četvrtak) u 9:00, 11:00 i 13:45 sati
Predstava nije u slobodnoj prodaji.
